Roditelji mi se često znaju javiti da se osjećaju kao loš primjer svojem djetetu. Kao loš tata, kao loša mama. Ne znaju što bi sa sobom u određenim situacijama i pitaju se da li će ikad biti bolje. Ovdje ću vam ispričati jednu svoju osobnu priču kako biste se lakše pronašli i poistovjetili s njom.
Bilo je popodne, moj suprug je radio. Ja u drugom stanju i sa svojom djevojčicom kod kuće. Nešto joj nisam dozvolila, ne sjećam se točno što, ali se jako dobro sjećam svojih i njenih osjećaja.
Upala je u tantrum, onaj pravi tantrum. Bacila se na pod usred dnevnog boravka. Znala sam da joj trebam biti podrška u tome, ali ona je bila kao mala životinja. Bacala se, vrištala, traži nešto od mene, ali me ne pušta blizu.
Ako dođem blizu, dere se još više, ako se udaljim isto. Što god napravim, nije dobro.
Osjećaš li se i ti ponekad tako kad je tvoje dijete u snažnim emocijama?
Kao trebao bi ga primiriti i biti uz njega, ali ono te odguruje?Pitaš li se “jesam li loša mama”?
Kako se nositi s tantrumima
S obzirom na to da nije dozvoljavala da ju dotaknem i dignem, sjela sam blizu nje na pod i samo bila prisutna. Bila sam tu, konstantno provjeravajući koliko je spremna i što joj treba.
Tada, kad su tako uznemireni i u tantrumu, emocija im obuzme tijelo i ne mogu ga kontrolirati. U tim su trenucima oni prestravljeni sami sebe. A mi roditelji se prestrašimo cijele situacije i ne znamo što točno učiniti – česti tantrumi nas dovedu do preispitavanja samog sebe – jesam li loš roditelj? Jesam li loša mama?
Tijekom tog vrištanja po podu, tijelom su mi prolazile svakakve misli i emocije.
Na trenutke sam bila i ljuta jer me tako odbija i jer sam se osjećala bespomoćno. Točno se je sjećam trenutaka navale bijesa.
U drugom sam trenutku osjećala očaj i da nisam dobra majka jer me dijete toliko odbija i jer ga ne znam smiriti.
Cijelo sam to vrijeme trebala zapravo balansirati sebe i regulirati svoje tijelo da bi mogla biti tu za nju.
Šutjela sam i samo bila. Pokazala sam joj da mogu nositi njezine emocije, da nisam loša mama, već snažna mama koja je tu za nas oboje.
Nakon nekog vremena se smirila, iako je to bio najduži i pravi pravcati tantrum.
Česta pitanja roditelja – jesam li loša mama?!
Roditelji mi često postavljaju sljedeća pitanja:
- Kako da se povežem s djetetom kada me odguruje?
- Moje dijete me ne pušta u sobu, tjera me iz sobe, a ako odem vrišti. Što da napravim?
- Smijem li promijeniti fokus djeteta na nešto lijepo da se smiri? Je li to distrakcija?
- Moje dijete još gore reagira kad mu kažem: “Vidim da si ljut”, što da učinim? Kako da validiram njegove emocije?
- Kako da se povežem s njime i budem podrška u izljevu emocija kad me udara?
- Kako da prestanem misliti da sam loša mama ili loš tata?
Autentičnost i jedinstvenost svake situacije
Iako mi svi volimo korake u tantrumu koji će riješiti stvar, ne postoje jednake situacije i u svakoj dijete reagira drugačije. Svaka je jedinstvena.
Moj je prijedlog roditeljima da ne prate korake već svoje dijete kako bi se povezali s djetetom i bili autentični.
Ako možeš zamisliti da imaš alate u džepu koji će ti omogućiti da znaš kako spriječiti otpore, tantrume, njurganja i kako postaviti granice ponašanju i učiti dijete da regulira svoje emocije i kontrolira ponašanje, čitaj dalje!
Snažne emocije, otpori i tantrumi
Pozivam te u program u kojem ću ti pomoći usvojiti vještine kojima ćeš lakše spriječiti tantrume i stopirati ih na vrijeme, naučit ću te što učiniti u situacijama kad je dijete u snažnim emocijama i to u svim situacijama – kad te udara, odguruje, govori ružno ili tjera iz sobe te ću s tobom podijeliti znanje o tome kako postupiti nakon tantruma.
Ostale edukacije na temu roditeljstva uvijek možeš pronaći na stranicama Edukacija!
I bez brige – nisi loša mama, niti loš tata 😉
Emocije su nešto što većina roditelja zanemaruje, a zapravo su prva stvar kojom se trebamo baviti ako želimo bolje ponašanje i odgojiti emocionalno zrelo, uspješno i zdravo dijete.
