Ako ne kažnjavamo dijete, kako možemo djetetu postaviti granice u ponašanju? Jesu li stvarno djeca danas problematična, kako se kaže, zbog modernog odgoja (onog koji ne zagovara kažnjavanje)? Sigurno jesu ako se pod modernim odgojem podrazumijeva popustljivi odgoj. Međutim taj odgoj kojeg zagovaramo je poštujući, svjesni odgoj, neki ga nazivaju i demokratskim i taj odgoj uključuje dvije važne stvari :
- Ljubav, poštovanje
- Granice
U namjeri da odgajaju što bolje, da što više poštuju djecu, roditelji ulaze u popustljivi odgoj. To je odgoj gdje vrlo često roditelji iz osjećaja krivnje ako se dijete osjeća loše, udovoljavaju željama djece i u kojem vrlo često dolazi do „pucanja po šavovima“ i na kraju kažnjavanja zbog toga što granice nisu bile postavljene adekvatno i na vrijeme.
Moramo djetetu postaviti granice. Međutim, mnogo djece danas nema granica. Ili pak imaju nerealne granice, one koje nisu u skladu s dobi te su pod utjecajem odluka autoritarnog roditelja, ali tu pričamo o drugoj krajnosti – autoritarnom iliti tradicionalnom odgoju.
Dakle, djeci su potrebne granice. Da, potrebno je poticati znatiželju djece, u redu je da proliju i isprljaju bez kazne (postoje načini koji djeluju za razliku od kazne), ali nije u redu da ga 5 minuta molimo da prestane točiti vodu, izmjenjujući 5 tonova glasa koji odražavaju moljenje. Roditelji ulaze u igru gdje je dijete šef, a oni mole za milost.
Djetetu postaviti granice znači pravilno ga voditi
Dakle, kažemo da može prati ruke još dok brojimo do 5 (pritom ne mislim na ono klasično odbrojavanje kao prijetnju nego malena djeca ne razumiju pojam vremena pa nam zajedničko brojanje može olakšati prijelaz s te aktivnosti na drugu) ili još minutu, zatim ponovno zamolimo da zatvori vodu.
Ako dijete nije zatvorilo vodu nakon što smo rekli 2 ili tri puta, na nama je da kažemo djetetu da vidimo da ne može samo, pa da ćemo mi zatvoriti vodu. Zatvorimo i odnesemo fizički dijete dalje od vode nudeći mu neku drugu aktivnost. Dakle, neophodno je djetetu postaviti granice kako bi se dijete osjećalo sigurno. Mi moramo biti njegov vođa. Ali vođa koji poštuje. Mi smo ti koji moramo znati gdje je naša granica, a ne čekati da bude kasno i da nas emocije svladaju.
U redu je da dijete istražuje i da njegujemo njegov slobodni i uporni duh, ali je li u redu da se penje po policama u dućanu, otvara sve ladice u gostima? Nije. Potrebno je djetetu postaviti granice. U redu je da nam je ok da se doma popne na stol, ali nije u redu da to radi u gostima.
Djeca koja nemaju postavljene granice od roditelja osjećaju se jednako kao i ona koja nemaju pažnje. Tu kreće nesigurnost, težina jer ne znaju kako se nositi s tolikom moći i tu kreće traženje još više i više pažnje putem nepoželjnih ponašanja.
Kako si ti uspjela svojem djetetu postaviti granice?
Predstavlja li ti odgoj stres gotovo svaki dan i izgleda kao borba snaga? Naučimo zajedno onaj srednji, demokratski, svjesni, poštujući način odgoja – onaj koji će našu djecu razviti u sretne, otporne, svjesne, sigurne i uspješne ljude.
Saznaj više o sprječavanju otpora i tantruma djeteta u našem članku – klik!
