Kao 14-godišnja djevojčica ležala sam u krevetu i slušala svađe roditelja s druge strane zida. Dok sam plakala, zamišljala sam svoju buduću obitelj – dijete u mom naručju, mene i supruga u zagrljaju. Još tada sam znala da obitelj može izgledati drugačije. Da može biti sigurno mjesto.
Moje tijelo je već tada govorilo ono što nisam znala izreći riječima – kroz stalne glavobolje i unutarnji nemir. To je bio početak mog puta: pitanja što se događa između ljudi, između roditelja i djece, i zašto odnosi bole.
Taj put me najprije odveo duboko u vlastitu nutrinu kroz psihoterapiju. Upravo je to iskustvo temelj mog današnjeg rada.
Osobu možeš povesti samo onoliko daleko koliko si i sama prošla – i roditelji s kojima radim to osjećaju.
Danas znam da dječje ponašanje nije problem koji treba „popraviti“. Iza svakog ponašanja stoji potreba, emocija i još nerazvijena vještina.
Rješenja nisu ni kazne ni popustljivost – rješenje je odnos.
Danas sam majka dvoje djece, supruga, autorica bestselera i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
U svom radu povezujem znanja iz područja ranog i predškolskog odgoja, privrženosti, razvoja djece, neuroznanosti i psihoterapije.
Moj pristup dodatno je oblikovan kroz petogodišnju edukaciju integrativne tjelesno orijentirane psihoterapije te dvogodišnju edukaciju integrativne dječje i adolescentne psihoterapije.
Roditeljstvo ne živim samo kroz znanje i edukacije, već u stvarnoj svakodnevici sa svim njezinim malim i velikim izazovima.
Teorija daje okvir, ali praksa je uvijek složenija – jer svaka situacija s djetetom nosi bezbroj nijansi.
Roditelji mi često dolaze zbog dječjeg ponašanja. Zbog tantruma, granica, agresije, ljubomore, otpora ili svakodnevnih sukoba.
A onda otkriju da se promjena ne događa samo u djetetu. Događa se i u njima, njihovim odnosima, obiteljima i životu koji svakodnevno grade.
Zato moj rad nije usmjeren samo na to što učiniti u određenoj situaciji.
Pomažem roditeljima razumjeti što se događa ispod ponašanja, u djetetu, ali i u njima samima.
U svom radu pomažem roditeljima da postanu stabilno i sigurno vodstvo svojoj djeci dok ona tek uče kako funkcionirati u ovom svijetu.
Djeca trebaju odraslu osobu koja ih može nositi kroz emocije, postavljati jasne granice i pritom ostajati u povezanosti.
Ne zanima me samo kako će vam biti danas. Zanima me kakav će odnos postojati između vas i vašeg djeteta za pet, deset ili dvadeset godina.
Zato u mom radu nećete pronaći brza rješenja koja kratkoročno stvaraju osjećaj kontrole, a dugoročno narušavaju odnos.
Više me zanima ono što ostaje kada tantrumi prođu, kada dijete odraste i kada odnos postane temelj svih budućih razgovora, izazova i životnih razdoblja.
Vjerujem da je roditeljstvo proces koji nas neprestano poziva na osobni rast.
Jer odgoj nije skup alata i tehnika, već živ i autentičan odnos.
Roditelji mi rijetko kažu da su naučili novu tehniku. Najčešće mi kažu da su mirniji, sigurniji i da napokon razumiju svoje dijete – i sebe.
Da jasnije vide što se događa. Da se osjećaju sigurnije u svojoj roditeljskoj ulozi.
Ne ostaju s receptom što učiniti, nego s razumijevanjem zašto se nešto događa. Ne odlaze samo s novim informacijama, nego s većom sigurnošću u sebe i svoj odnos s djetetom.
Često mi kažu i da se uz mene osjećaju viđeno i razumijeno. Vjerojatno zato što nikada nisam željela graditi sliku savršenog roditeljstva.
Dijelim i ono što uspijeva i ono što je teško. Dijelim ono što živim.
Ne želim da roditelji ostanu samo s odgovorom što napraviti. Želim da razumiju zašto se nešto događa, kako mogu vjerovati sebi i kako izgraditi odnos koji će biti oslonac njihovom djetetu kroz cijeli život.
Pogled ispod površine ponašanja djeteta omogućuje nam da gradimo odnos iz kojeg dijete razvija emocionalnu inteligenciju, otpornost i osjećaj vlastite vrijednosti – kao temelj za život, odnose i društvo u kojem živi.
Moj cilj nije pomoći roditeljima da kontroliraju dječje ponašanje.
Moj cilj je pomoći im da izgrade odnos u kojem dijete može rasti, razvijati se i jednog dana postati odrasla osoba koja zna voljeti, povezivati se, nositi se sa svojim emocijama i vjerovati sebi.
Kako ovaj pristup izgleda u stvarnom životu
Godinama dobivam poruke roditelja koji opisuju promjene koje su doživjeli u odnosu sa svojom djecom, ali i sa sobom.
-
"Uzlazna putanja u nebesa..."
Otkad te pratim moj odnos s djetetom se vinuo takvom strmoglavom-uzlaznom putanjom u nebesa...
-
"Moje raspoloženje snažno utječe..."
Hvala ti što si mi pomogla na toliko puno razina da osvjestim kako moje raspoloženje snažno utječe na ponašanje mojeg djeteta...
-
"Jedva čekam!"
Jedva čekam da seka naraste i da zajedno idemo u park.
-
"Moramo raditi na sebi."
Ti si puno pomogla meni i suprugu da shvatimo da moramo raditi na sebi.
-
"Osjeti se autentičnost."
Ono što mi se oduvijek sviđalo kod tebe jest da se osjeti ta autentičnost. Da živiš to.
-
"Ovo je toliko istinito!"
U moru savjeta, u vlastitom radu s djecom ali i u budućnosti sa svojim sinom, od silne teorije i svega što sam naučila do sada, volim se vraćati na tvoju stranicu jer si autentična u onome o čemu poučavaš druge, a danas je to zbilja rijetkost!
