Ako ne znaš što je tantrum, onda si sretan roditelj! 🙂
Šalim se, čak iako tvoje dijete nema pravi pravcati tantrum, sigurno ima emocionalne izljeve i otpore koji su uvijek popraćeni negodovanjem, plakanjem, ljutnjom, bijesom i vrištanjem.
Zašto se takvi izljevi emocija i tantrumi događaju?
Djeca se rađaju s emocijama i potrebama, ali ne i s vještinama da mogu:
1. Regulirati te emocije
Dakle, ne mogu samostalno dovesti tijelo u stanje balansa, odnosno nemaju sposobnost samoregulacije. Treba im roditelj da ih koregulira.
2. Nemaju sposobnost da osvijeste i verbaliziraju svoju potrebu na adekvatan način, ali i da ju izraze i zadovolje na društveno prihvatljiv način
To znači da nemaju sposobnost samokontrole. Treba im roditelj da ih korak po korak uči tome.
Tantrumi i svi ti snažni ispadi emocija i otpori se počinju intenzivno događati oko druge godine kada dijete vidi sebe kao biće koje je odvojeno od majke. Počinje shvaćati da ono ima utjecaja na okolinu i počinje polagano graditi svijest o sebi, o svojem “ja”.
I kako znamo, mozak im još nije razvijen i nemaju gore spomenute vještine (ma nemaju oni još ni razvijenu empatiju i mnogo toga drugog), to utvrđivanje sebe izgleda malo nezgrapno. Ili ako pitaš nas roditelje – grozno! 😀
Da bi dijete moglo formirati sliku “tko sam ja?”, ono snažno pruža otpor.
Tu kreće ta nemoguća druga godina gdje za sve govore neću, sve žele sami i sve je suprotno od onoga što bi mi htjeli.
Jeste li kao i ja doživjeli situaciju u kojoj pitaš dijete hoće li bombon, a ono kaže: “Ne!” i onda brzo: “Da, da, da!”?
Ali najprije, bez da uopće čuje što ga pitaš, ima potrebu napraviti i reći suprotno od onoga što ti kažeš i nudiš.
Dakle, s obzirom na to da je djeci potrebno da se opiru i govore neću kako bi razvila zdravi self i kako bi razvijala svoju autonomiju – možemo malo odahnuti i znati da nismo najgori roditelji na svijetu jer imamo takvo dijete.
I da ga nije potrebno “stisnuti” kako mnogi kažu: “Ako ti sad to radi, što će s 10-15 godina” ili: “Manipulira te!”.
Sada mi to sve znamo, ali ostaju nam svakodnevne situacije, je li tako?
Kao majka dvoje djece od kojih je jedno hipersenzitivno, drugo podosta temperamentno – znam točno kako ti je.
Izazov se događa kada mi kao roditelji ne uspijevamo pronaći balans u tome da podržavamo istraživanje djeteta i jačanje (formiranje) njegovog “ja” i da jasno postavljamo granice neprihvatljivom ponašanju.
Ako naginjemo popustljivosti, onda ćemo udovoljavati djetetu da ne plače i to je izrazito loše za njegov razvoj, ali i naše živce. S druge strane, ako smo stroži roditelj koji naginje autoritarnom odgoju, onda ćemo prekidati emocije jer kad se dijete ponaša loše i ima ispad mi se krenemo ljutiti na njega, kažnjavati, prijetiti ili ignorirati.
Drugim riječima, ne uspijevamo odvojiti ponašanje od emocija i postavljati granice ponašanju, a emocije podržati i koregulirati dijete da bi razvilo samoregulaciju.
Danas možeš pronaći mnogo izvora koji govore o granicama ili tantrumima, no kako bi mogao imati rezultate i pružiti djetetu što mu istinski treba, ne možemo odvojiti ta dva područja.
Ako želiš olakšati sebi svakodnevicu, podržati svoje dijete da razvije emocionalnu inteligenciju, koja je veći prediktor uspjeha u životu od kvocijenta inteligencije, ako i ti kao i mnogi roditelji s kojima radim imaš neka od sljedećih pitanja:
• Kako da se povežem s djetetom kada me odguruje u tantrumu?
• Moje dijete me ne pušta u sobu, tjera me iz sobe, a ako odem vrišti. Što da napravim?
• Smijem li promijeniti fokus djeteta na nešto lijepo da se smiri? Je li to distrakcija?
• Moje dijete još gore reagira kad mu kažem: “Vidim da si ljut”, što da učinim? Kako da validiram njegove emocije?
• Kako da se povežem s njime i budem podrška u izljevu emocija kad me udara?
klikni ovdje i istraži edukaciju Snažne emocije, otpori i tantrumi.