Postoje određeni znakovi da je dijete spremno za odvikavanje, a koje možemo popratiti kako bi donijeli odluku je li spremno ili nije. Neki od njih su:
- Daje nam znakove da je obavilo veliku nuždu – smeta mu.
- Skriva se kada obavlja veliku nuždu.
- Pelena mu je duže vremena suha, odnosno postoji neki vremenski period između mokrenja.
- Otprilike znate kada obavlja veliku nuždu (jutro, popodne…)
- Može pratiti kratke upute kao što je „sjedni“
- Motorički je dovoljno spretno da sjedne na tutu i digne se.
- Može nam reći kada mora obaviti nuždu – to ne moraju biti riječi „piški“ i „kaka“ – može biti bilo koji način na koji ga mi razumijemo da nam to govori.
- Suha pelena tijekom noći (ako ne pije netom prije spavanja)
Većinom dijete ne pokazuje sve znakove niti je potrebno da ih pokazuje sve. Na roditeljima je da poprate koje pokazuje i odluče hoće li maknuti pelenu.
Roditelji se često prvi ili drugi dan od odvikavanja, nakon što dijete obavlja nuždu i dalje u gaćice, obeshrabre i zaključe da dijete nije spremno. Dijete cijeli svoj život ne mora razmišljati unaprijed o nuždi već samo obavi u pelenu i zato nije za očekivati da će u 2 dana moći unaprijed sjetiti se tute ili školjke.
Važno je da roditelj vjeruje procesu, da prepusti djetetu vodstvo, a on bude samo onaj koji usmjerava, podsjeća i hrabri. Roditeljev pristup uvelike utječe na proces odvikavanja od pelena stoga slijede smjernice koje mogu pomoći:
- Uvedite tutu ranije, već oko prve godine te ponekad potaknite dijete da sjedne na nju. Primjerice kada i vi obavljate nuždu. Kasnije je možete staviti i u dnevni boravak kako biste mogli na vrijeme reagirati.
- Prepustite djetetu brigu o procesu. Kada obavi u gaćice, pustite ga da vam samo da doznanja te ga potaknite da ode po novu odjeću. Vi ste pomagač, a oni glavni akteri. Na taj će način dijete prije osvijestiti proces obavljanja nužde u školjku.
- Neka dijete samo prazni sadržaj tute u školjku – to je najzabavniji dio zbog kojeg bi mogli poželjeti htjeti obavljati u tutu. Posebice kada ju nose sami od dnevnog boravka do wc-a 😉
- Budite strpljivi i bez očekivanja. Budite spontani i opušteni.
- Kritiziranje djeteta jer je obavilo nuždu izvan školjke samo produžuje proces odvikavanja i posramljuje dijete. Da može, obavilo bi u školjku. Jednako štetno je i uspoređivanje s drugom djecom koja nemaju pelene. Time samo postižemo da se dijete osjeća manje vrijedno i sposobno. Svakom djetetu treba različito vrijeme da se odvikne. Koristite samo objektivne komentare poput: „A piškio si? Smeta ti? Što ćemo sada? Hoćeš si ići po gaćice? Ajmo po gaćice.“ ili „Vidiš, kakio si u tutu, sada su ti gaćice čiste! Jesi li ponosan na sebe?“ Dakle, umjesto onog „bravo“ pokušajte pokazati djetetu da uvidi zašto je to dobro za njega umjesto da ovisi o vanjskoj pohvali. Ako hvalite, hvalite konkretno – „Kako super da si se sjetio na vrijeme“, „baš si to spretno izveo“…
- Uključite dijete u kupnju gaćica. Nakon pranja može ih staviti sušiti zajedno s vama. Pokažite mu svoje.
- Prije i tijekom odvikavanja možete čitati slikovnice Kakagrad, Mali vuk ide na kahlicu…
- Kada jednom skinete pelenu, dobro je ne vraćati ju. Naravno osim ako je roditelj zbilja skinuo pelenu prerano gdje dijete uopće nije psihofizički spremno. Ali obavljanje u gaćice tjedan dana pa čak i dva tjedna ne znači da nije spremno već samo da treba vremena da se privikne.
- Za boravak izvan doma, postoji prijenosna tuta koja je kao mala plastična torbica, a zove se My Carry Potty. Nju možete izvaditi bilo gdje, dijete obavi, zatvori se i nosi dalje bez opasnosti od propuštanja.
- Tijekom odvikavanja, kada god odlazite van, uzmite 3 gaćice i 3 hlačice u slučaju nezgoda.
Sretno odvikavanje!
