Jednostavno ne vidiš drugi način osim da vikneš? Osjećaš frustraciju da ne možeš funkcionirati s djecom bez da im moraš sto puta reći i vikati kako bi te čuli?
Kao majka dvoje djece znam koliko nas djeca mogu dovesti do ludila.
Djeca testiraju naše granice 100 puta dnevno. Neki sam dan bila premorena dok smo se vozili u autu i iz očaja sam krenula brojati koliko puta su me zazvali: “mama!” – bilo je to 38 puta u 4 minute! Više nisam brojala.
Naravno da kad tome još pridodamo radno vrijeme, briga o kući i svemu što nam život donosi – vrlo je lako reagirati u afektu i na ponašanja djece reagirati vikom.
Kao majka dvoje djece, znam koliko nas mogu izuti iz cipela ali isto tako kao majka dvoje djece i stručnjak na području odgoja znam koliko je važno kako mi postupamo i kako naš način odgoja utječe na to ponašaju li nam se naša djeca bolje ili gore.
Istina je da se oni ne ponašaju loše jer su zločesti već iz nekoliko razloga:
- Razvoj mozga
- Naš odnos s njima
- Okruženje u kojem odrastaju – mislim na obitelj
- Temperament koji može pojačavati neka ponašanja ili pak primjerice hipersenzitivnost koja sa sobom nosi mnogo otpora i tantruma.
Je li vikanje bezazleno?
Ajmo vidjeti što kažu znanstvene činjenice!
Kad govorimo o vikanju, ne govorimo samo o povišenom snažnom glasu već izgovorenim rečenicama i verbalnim te neverbalnim porukama koje uljučuje posramljivanje djece i okrivljavanje.
Tada dijete dobije poruku “ovaj dio mene nije voljen, mogao bih izgubiti ljubav”, a bez roditeljske ljubavi i privrženosti mozak ne može preživjeti, i tada se upravo taj mozak prebacuje u primitivni način funkcioniranja. To je onaj gdje uopće ništa ne uči već pokušava preživjeti putem borbe ili “bijega”. Dakle, putem još više nepoželjnih ponašanja, prigovaranja, smijanja u lice, udaranja (…) ili pak povlačenja u sebe i odustajanja od samoga sebe.
Nikakve poželjne vještine i vrijednosti te bolje ponašanje se ovdje nažalost ne razvijaju.
Vikanjem dakle, ne postižemo da se naša djeca ponašaju bolje. Možda, možda kratkoročno (povlačenje da ne izgube ljubav) ali će zato već sljedeći tren zbog utjecaja vikanja na njih (odnosno nezadovoljenih potreba) upasti u neko sljedeće loše ponašanje, nemogućnost kontrole vlastitih želja i emocija ili pak povlačenje u sebe pa imamo druge probleme.
Ovo su posljedice vikanja:
Veću vjerojatnost anksioznosti i depresije
Djeca na koju se redovito viče imaju puno veću vjerojatnost razviti anksioznost i depresiju i izazove u nošenju sa stresom od one koju se disciplinira granicama koje ne uključuju povrijeđivanje i empatijom.
Vikanje na djecu kao i drugi načini kažnjavanja dovode do toga da se dijete osjeća prestrašeno, krivo i tužno što je povezano sa psihičkim poteškoćama. Depresivnost vodi dalje ka destruktivnim ponašanjima poput suicidalnosti i opijata.
Manjak samokotrole
Vikanje na djecu je čin nemogućnosti vlastite samokontrole, a djeca najviše uče primjerom. Ne možemo im reći: “ponašaj se bolje” jer to zahtjeva samokontrolu, a ona se uči od roditelja.
Povlačenje u sebe i nesigurnost
Vikanje izravno utječe na lošu sliku o sebi zbog koje će se neka djeca povlačiti u sebi i osjećati veliku nesigurnost. Djeca internaliziraju rečenice i neverbalne poruke koje im dajemo i to postaje njihov unutarnji govor.
Agresivno ponašanje i zlostavljanje drugih
Pojačanje nepoželjnog ponašanja
Dijete na koje se viče nema model samokontrole i samoregulacije što dovodi da je češće u stanju stresa koje dovodi do nepoželjnog ponašanja.
Gubitak povjerenja u roditelja, stvaranje nesigurne privrženosti što dovodi do ulaženje u jednako destruktivne odnose u budućnosti
Promjene u mozgu
Magnetska rezonanca mozga ljudi koji su odgajani vikanjem pokazuju promjene u pojedinim dijelovima mozga
Fizičko zdravlje
Istraživanja pokazuju da djeca koja su odgajana vikom imaju lošije fizičko zdravlje u djetinjstvu i tijekom života jer stres koji doživljavaju ometa zdravo funkcioniranje organizma.
Također, vikanje je povezano s kroničnom boli poput glavobolja, bolova u trbuhu, artritisom i bolovima u leđima i vratu.
Kako da te onda posluša?
Vikanje i kažnjavanje usmjereni su na ponašanje djeteta i na osobnost djeteta. To je kao da pokušavamo pomaknuti zid. Kad naučimo kako gledati u emocije djece i njihove potrebe koje pokreću ponašanje, tada utječemo na uzrok ponašanja i tada zbilja poučavamo i discipliniramo svoju djecu.
Ako želimo odgojiti zdravo dijete, sigurno u sebe onda:
- Postavljamo granice koje ne uključuju odsustvo ljubavi i bijes
- Poučavamo dijete emocijama
- Pružamo mu model samokontrole
- Potičemo ga na rješavanje problema
Ako ti se čini nemoguće, onda potraži edukacije na www.tanja.hr jer će tvoj život s djecom definitivno biti lakši i ispunjeniji, gradit ćeš obitelj kakvu si sanjao/la!