Ako želiš da je tvoje dijete samopouzdano i ima dobru sliku o sebi, digni ruku!
Ok, vidim ju!
Mislim, ne postoji roditelj koji to ne želi!
Svim je roditeljima zajedničko upravo to da žele odgojiti dijete koje će vjerovati sebi, izboriti se za sebe, znati što osjeća i slušati taj svoj osjećaj, koje je uporno jer vjeruje da može!
I sada ću te možda iznenaditi.
Čak i oni roditelji koji kažnjavaju svoju djecu u pozadini svojih reakcija imaju taj isti cilj, a to je da odgoje samopouzdano dijete. Ipak, desetljeća istraživanja nam jasno dokazuju kako naš odgoj oblikuje mozak djeteta i kako kazna i vika, odnosno uskraćivanje ljubavi izrazito loše utječe na sliku o sebi, samopouzdanje, emocionalnu stabilnost i zrelost djeteta i njegov uspjeh – od akademskog do odnosa s drugima.
Pa kako onda to radimo? Kako preživjeti roditeljstvo i odgojiti samopouzdano dijete?
Sva se djeca ponašaju loše. Ima naravno težih i lakših temperamenta, ali se sva djeca ponašaju loše!
Ne zato što nas drže za budale već zato što nemaju vještine da izraze emocije na prihvaljiviji način i da pronađu zreliji način zadovoljenja određene potrebe.
Pa će zato dijete koje je u vrtiću cijele godine od 7 do 17 i koje od 17 do 20 dok ne zaspe doživljava kažnjavajući i grub pristup roditelja biti izrazito neposlušno samo zbog toga što želi povezanost. Ali nije dovoljno “zrelo” da kaže – znaš mama, kad ti meni tako ja se ne osjećam da sam ti važan i da vrijedim, osjećam još veći disbalans i ne mogu kontrolirati svoje tijelo…”. Neće! Jer ni mi roditelji često ne uspijemo iskomunicirati na zreo način svoje emocije i potrebe već se istresemo na djeci. Djetetov mozak se tek razvija!
Da bismo mogli odgojiti dijete koje osjeća povezanost s nama, koje zna da vrijedi, sigurno je u sebe, samopouzdano i hrabro korača kroz život u odgoju radimo sljedeće:
1. Fokusiramo se na emocije djeteta, a ne samo na ponašanje.
Nekako je prirodno da se uvijek brže i više fokusiramo na ponašanje djeteta jer je to ono što prvo vidimo. Iako je ponašanje ono što prvo vidimo trebamo znati da je ispod svakog ponašanja emocija, odnosno određena potreba. Moramo se baviti unutarnjim svijetom djeteta ako želimo samopouzdano dijete!
2. Ne rješavamo problem, tu smo za emociju
Kako s nama nisu bili roditelji koji su znali postupati s emocijama, tako i mi uplovimo u roditeljstvo ne znajući podržavati svoje dijete u onome što trenutno doživljava već u najboljoj namjeri ga udaljavamo od emocije koju osjeća.
Mi roditelji smo često skloni spasiti dijete iz neugodnih emocija. Većina roditelja misli da će njihovo dijete oštetiti emocije poput ljutnje, straha, tuge i zato, umjesto da smo tu za emociju i da svojem djetetu pružimo sigurnost u tim trenucima, pokušavamo ga uvjeravati u suprotno. Kako to izgleda? “maaaa dobrooo, nije ti ništa, samo si se malo udario, ne trebaš zbog toga plakati. ”Takvim reakcijama, odnosno spašavanjem i uvjeravanjem djeteta u suprotno, dijete dobiva poruku: nije važno kako se osjećaš, ne trebaš vjerovati svojim emocijama.
3. Fokusiramo se na proces i ne etiketiramo
Za izgradnju pozitivne slike o sebi je važno hvaliti djecu. ALI, ne s naglaskom na rezultat nego s naglaskom na proces. Roditelji se često fokusiraju samo na ono što nije dobro i tako svojoj djeci lijepe negativne etikete, a one dovode do toga da se dijete počinje ponašati baš onako kako govorimo (u etiketama). Također, neki roditelji obasipaju svoje dijete pozitivnim etiketama (lijep si, pametan si…), a one dovode do toga da dijete osjeća pritisak i pokušava ih opravdati, odnosno stvara očekivanje da uvijek mora biti savršen. Ako želimo da se dijete razvija u samopouzdanu odraslu osobu trebamo dopustiti njemu da validira svoj uspjeh i trebamo se fokusirati na proces, detaljno o tome kako poticati dijete i njegov napredak da je uporno i da vjeruje sebi možeš naučiti u Video programu Kako poticati samopouzdanje djeteta.
4. Ispričamo se i priznamo pogreške
Maknimo tu zabludu da postoji savršen roditelj na ovom svijetu. Svima nam je ponekad previše svega što se događa u odgoju, poslovnom i privatnom životu. I da, normalno je da pogriješimo. Kada pogriješimo važno je da preuzmemo odgovornost za svoje postpuke i ispričamo se djetetu. Ne, isprika neće dovesti do gubitka autoriteta i neće smanjiti važnost lošeg ponašanja. Isprika će produbiti odnos s djetetom i pružiti priliku djetetu da uči da je u redu pogriješiti i da je to važno ispraviti, dijete će te više poštivati, pokazuješ mu da ste zajedno u timu i ono najvažnije, povezuješ se s njim. Upravo osjećaj povezanosti pomaže djetetu da se osjeća samopouzdano i sigurno u sebe.
5. Vodimo i poučavamo dijete
Svako dijete treba roditelja koji će ga voditi u odgoju jer mu to stvara sigurnost. Važno je voditi dijete u rješavanju problema umjesto kazniti za nešto što je učinio. Cilj je poučiti za budućnost, a ne kazniti za prošlost.
Za kraj, želim te podsjetiti da kada u svojem svakodnevnom životu pokušavaš primijeniti navedene korake imaj na umu jednu stvar:
Kakvu sliku o sebi dijete vidi u tvojim očima i postupcima, takvu će sliku stvarati o sebi.
I upravo zbog ovog je naša roditeljska zadaća toliko zahtjevna i važna.
Ako želiš potpuno novu sliku o ponašanju djece i odgoju koja će ti olakšati roditeljstvo za sto kila i sagraditi odnos s djetetom koji će mu omogućiti da vjeruje sebi, ustraje i kad je teško, hrabro korača kroz život i osjeća duboku povezanost sa samim sobom – onda klikni OVDJE.
Program Kako poticati samopouzdanje djeteta daje ti konkretne alate koje ćeš primjenjivati već danas, a ne pustu teoriju. Daje ti životne situacije, razumijevanje, potporu i motivaciju da budeš roditelj kakav želiš biti i stvaraš obitelj o kakvoj si uvijek sanjao/la!
