Iako je priča krenula s igrom sa sinom i svijesti koliko su meni kao ocu bili blokirani određeni agresivni impulsi i koliko dječacima često paše grublja igra s ocem, ovaj je post nastao u suradnji mene (Damijana) i Tanje u želji da pričamo o tome koliko je važno ne srezavati djecu kad izražaju ljutnju već preusmjeriti i kanalizirati tu emociju.
Većina roditelja na agresivne ispade svoje djece (ljutnja kad nije po njihovom, udaranje jer su bijesni i drugi agresivni ispadi ljutnje) reagiraju snažnim neodobravanjem uz kaznu.
Nažalost, mnoga djeca budu srezana u korijenu kada se na njihove nestašluke reagira s ljutnjom, kritikom, negodovanjem. I to ima posljedica.
Ona djeca koja su otpornija moguće da će zadržati svoju agresivnost ali će ona otići u onu destruktivnu.
Ona druga, osjetljivija djeca, odbacit će svoju pozitivnu korisnu agresivnost kako bi zadržali ljubav i povezanost s roditeljima.
Takva djeca često izrastaju u ljude koji se ne mogu izboriti za sebe, teško postavljaju drugima granice, teško kažu što žele i što im zapravo treba. Odustaju od traženja. Potisnuta je njihova zdrava potreba da se izbore za sebe (ljutnja je borba za sebe), impuls za volju, izražavanje svojih misli, potreba, asertivnost. Sve su to vještine potrebne za sretan i uspješan život.
Energija ne nestaje, samo mijenja oblik. Tako i ljutnja. Ako se ne izražava na zdrave načine, potiskuje se, preusmjerava se na agresiju prema sebi ili drugima.
Takve osobe u sebi drže ogromne količine naboja koji čini štetu psihičkom, emocionalnom ali i tjelesnom zdravlju.
Naša djeca trebaju granice, apsolutno, trebaju jasnu crtu što je dozvoljeno a što nije, ali trebaju kanaliziranje te agresivnosti prema poželjnim načinima izražavanja, a ne kaznu i potiskivanje.
Posljedice praviljnog pristupa agresivnosti djeteta
Postavljanjem granica i kanaliziranjem agresivnosti utječemo i na otpornost djeteta odnosno sposobnost suočavanja i nošenja s usponima i padovima u životu te impulsa za ustrajnost i kad ne ide.
Destruktivno agresivno ponašanje kod djece je zapravo posljedica neizražene emocije.
Da ponovimo,
Destruktivno agresivno ponašanje je posljedica neizražene emocije – posljedica toga što dijete u svom okruženju nema priliku kanalizirati svoju ljutnju i bijes već su te emocije potiskivane.
U drugoj krajnosti destruktivna agresivnost može biti i posljedica odrastanja u obitelji gdje je agresivno ponašanje svakodnevna pojava među članovima obitelji.
No, ovdje govorimo o agresivnosti djece predškolske dobi koje je uobičajeno zato što nemaju sposobnost samokontrole (dio mozga za samokontrolu i regulaciju emocija nije razvijen) i kako bismo izbjegli probleme u ponašanju
Kada postavljamo granice nepoželjnom ponašanju, a dopustimo emociju ljutnje, kada ne potiskujemo tu agresivnu energiju kaznama već ju kanaliziramo, tada odgajamo dijete koje će imati više samopouzdanja, koje se zna izraziti, koje gradi osjećaj da je sposobno.
Takvim pristupom dozvoljavamo djeci da postavljaju u životu svoje granice i da se znaju izboriti za svoje potrebe. Upravo su te vještine ključne u uspostavljanju kvalitetnih i zrelih odnosa s drugim ljudima.
Preuzmi besplatni vodić kroz agresivna ponašanja ovdje.
Kako postavljati granice a poticati zdrav emocionalni razvoj djeteta jer je to temelj uspjeha u životu, možeš naučiti u video programu Kako da me posluša – postavljanje granica djeci!
